Tradicionalni duhovni susreti ,,Vidovdanski dani” održani su u crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Zatonu, kod Bijelog Polja. Poslije večernje službe, stihovima i besjedom paroha podgoričkog i direktora radio ,,Svetogore” Predraga Šćepanovića u porti hrama počelo je duhovno sobranje.
,,Šesto dvadeset šest Vidondana Bože/ Kosovo se umirit ne može. Sve su bitke završene davno/samo bitka za Kosovo ravno/ šest vjekova neprekidno traje/ i trajaće dokle gavran graje. I danas se kukavice moja/ ne zna ishod Kosovskoga boja”, stihovi su kosovkog pjesnika, metohijskog pogorelca Momira Vojvodića, napisani 1989. godine povodom 600 godina od Kosovskog boja.
Šćepanović je podsjetio i na pjesnika Milana Petrovića koji je u emigraciji pisao pjesmu o Vidovdanu:,,Ko varvare pozva da požure/ ko počupa kosovske božure/ko povadi djeci oči žive/ ko u groblja pretvori nam njive/ko nam sruši gradove i sela/ko razvali crkve i raspela/ ko nam skide rubine sa grba/ ko izvrši strašan pokolj Srba./ I glas nam se u gorama gubi/ jer sve pade što Srbiju ljubi/ nema mora gdje još stigla nije/ kaplja krvi ranjene Srbije”.
– Naši sveti preci prolili su more krvi, a vrijeme brzo prolazi i pokriva zaboravom ono što se ne bi smjelo zaboraviti – djela i sjaj nemanjićke Srbije, Lazareve Srbije. Obukli smo se u plašt evropske kulture, postali smo robovi televizora i bioskopa, ili, kako je otac Justin govorio, mrtvog mora evropske kulture. A sve što nam je veliko bilo na Kosovu je, i sve što je imao da ostavi otac sinu i ovaj svome sinu, bila je nada. Nada da će osvanuti novi Vidovdan. I tako je to išlo. Pet vjekova su naši slavni preci, a, ovi slobodarski krajevi to bolje znaju, golim grudima tupili osmanlijske sablje i željeli da svane novi Vidovdan – besjedio je otac Predrag Šćepanović.
On je kazao da su Vidovdan i Veliki Petak dva praznika kada u crkvi, i pored sve radosti Carstva nebeskoga i sve svjetolosti, osjećamo tugu, jer su u zaranku Vidova dana naši preci krenuli u unaprijed izgubljenu zemaljsku bitku, ali u bitku za Carstvo Nebesko.
– Jedan veličanstveni žrtvenik, jedna epopeja na žertvenom polju Kosovu krenuli su i onda kada je Dušan umro 1355. godine. Otvorena je kapija i naše sveto pravoslavlje i naše svete crkve bile su u velikoj opasnosti. I tajanstvena knjiga iz Jerusalima išla je ka Lazaru. On je mogao da izabere Carstvo zemaljsko ili Carstvo nebesko. Kada su 1453. godine okupirali Carigrad, svi su iznutra čekali i gledali u nebo, ne bi li se taj poraz odgodio. Ovdje je bilo drugačije – naši preci su krenuli u susret smrti pričešćeni u crkvi bijeloj, crkvi u Samodreži – odakle su otišli u nezaborav. Uvijek kada pričamo o Kosovu moramo se sjetiti svih tih junaka, jer nas njihova krv obavezuje. I sva krv koju su prolili naši preci bila je da osvete Kosovo. I kada su došli Balkanski ratovi moji i vaši djedovi su jedni druge nazivali osvetnicima Kosova – rekao je jerej Šćepanović.
Objasnio je da se sveti mučenik kosovski Lazar na ikonama slika sa glavom u ruci, kao sveti Jovan Krstitelj, u čijem obasjanju smo se sabrali.
– I u ovim predkosovskim i predvidovdanskim danima i nama se ista knjiga Jerusalimska postavlja – kojem ćemo se privoljeti carstvu. Carstvo zemaljsko je gnjilo jer čovjek iz ovoga svijeta iznosi samo skrštene ruke i pravedna ili nepravedna djela svoja, a Carstvo nebesko je veličanstveni žrtvenik na koji su svoju krv, po Kosovu polju prolili naši preci. Ta krv nas opominje, jer je čovjek otkad je svijeta i vijeka propovijedao o pravdi, krivdi, ljubavi i mržnji, o onome što ga je zasmijavalo i onome pred čime je ostajao zatečen. Pala su mnoga carstva, ali je ostala priča o Kosovu, priča koju su vjekovi pričali i priča koju i mi večeras pričamo u Zatonu, u crkvi Svetog Jovana, u ovim putevima koji nas vode ka žertvenom polju Kosovu. Pa, neka bi žrtva svetog kneza Lazara ostala žrtva koja je prinesena za sve nas, da kao narod Božji znamo – da kakve god oluje, mijene i promjene ovom našom istorijom idu, a naša je kuća na drumu, i kakva god nas iskušenja skole – da krv hiljada i hiljada kosovskih mučenika i vitezova vapi na nebu i da će nas štititi njihova sveta zaštita i nebeska pomoć – kazao je Šćepanović.
On je dodao da dok god budemo narod Božji, narod Hristov i narod svetog kneza Lazara, nećemo se zavući u to runo evropske kulture i nikada nas neće zahvatiti zapadnjačka rijeka. Neka Bog da da nas sveti knez Lazar sve sabere i ujedini i da budemo narod sloge.
– I kakva god iskušenja da nas zadese znamo da ima spasenja za ovaj svijet jer ima spasitelja Gospoda Isusa Hrista i Mučenike. Mučenici, sveti kneže Lazare i ostali kosovski Novomučenici, molite Hrista za nas. Ove godine u Zatonu, a dogodine i na Kosovu Amin Bože – besjedio je otac Predrag.
Kroz glumu i recitaciju, beogradski glumci Tašana Đorđević i Lazar Dubovac dočarali su epske pjesme pretkosovskog i kosovskog ciklusa, a nastupali su i glumci Bjelopoljskog pozorišta, kao i tamburaški orkestar ,,Limski biseri”. Gostima se zahvalio domaćin susreta jerej Siniša Janković, a za brojne učesnike i goste u porti crkve je priređena trpeza ljubavi. M.N.
Stihovi o Kosovu
Svoje stihove o Kosovu kazivali su pjesnici Goran Ćetković, Milica Kralj, Ranko Jovović, a nastupili su mladi frulaš Balša Jovanović i harmonikaš Branko Jovanović. Stihove su recitovali i Slobodan Zoran Obradović i mlađana Jovana Obradović, kao i Anđela Španjević. Uz strune gusala nastupili su Milan Dašić i drugi.